Home
Gospodarstvo
Sport
Izvještaji štampe
Izbori
Telefonski imenici
Radio postaje
Linkovi
Chat
Kontakt

Vjesnik, 9. kolovoza 2000.

Je li Tuđman izgubio Bosansku Posavinu na bojišnici ili ju je predao Miloševiću?

U javnosti su kružila različita objašnjenja pada Posavine, većina ih se svodila na konstataciju da je taj teritorij predan Srbima u sklopu nekog šireg aranžmana. Bilo je, doduše, i onih koji su tvrdili da se taj teritorij nije mogao braniti te da je uspostava linije razdvajanja na rijeci Savi poboljšala ukupnu hrvatsku vojnu poziciju... / Kakva je uloga generala Petra Stipetića u povlačenju Hrvatske vojske iz Bosanske Posavine? / Zašto je Richard Holbrooke u svojoj knjizi optužio Krešimira Zubaka da je u Daytonu stvarao samo probleme?

ZAGREB, 8. kolovoza - Ovih je dana ponovo aktualizirano pitanje Bosanske Posavine, njena pada u ljeto 1992. i daytonske legalizacije tako uspostavljena stanja. Nakon što je objavljen niz različitih transkripata iz ostavštine pokojnog predsjednika Tuđmana, kojima neki osporavaju autentičnost, ovih je dana pred hrvatsku javnost dospio jedan u kome se, uz ostalo, govori i o Bosanskoj Posavini. Prema tom transkriptu, koji je u najnovijem broju objavio splitski tjednik Feral Tribune, Tuđman je, u razgovoru s Gojkom Šuškom i Matom Bobanom, govoreći o mogućnosti da se u vodstvo Herceg-Bosne kooptira jedan čovjek iz Posavine, rekao: »Samo među nama rečeno, taj bi morao biti toliko razborit čovjek da će u krajnjem možda shvatiti da, ma koliko god nam ta Bosanska Posavina politički-ekonomski značila, ali radi rješenja, ako mi dobijemo granice Novi Travnik, Busovača, Bihać, ovo, i ako dobijemo za to očišćenu Baranju itd., da mi možemo odustati od većeg dijela Posavine. Takav čovjek mora biti koji će hrvatski razmišljati da ne dođe do nečega.«
Taj je razgovor vođen je 28. studenoga 1993. godine, dakle, više od godinu dana nakon što su se hrvatske snage, HVO i postrojbe HV-a koje su bile poslane da učvrste obranu, povukle iz Bosanske Posavine. U javnosti su kružila različita objašnjenja pada Posavine, većina ih se svodila na konstataciju da je taj teritorij predan Srbima u sklopu nekog šireg aranžmana. Bilo je, doduše, i onih koji su tvrdili da se taj teritorij nije mogao braniti te da je uspostava linije razdvajanja na rijeci Savi poboljšala ukupnu hrvatsku vojnu poziciju...
Predsjednik Tuđman je na Drugom općem saboru HDZ-a, održanom 16. i 17. listopada 1993. godine, četrdesetak dana prije razgovora čiji je transkript objavljen u Feralu, rekao da o padu Bosanskog Broda još ima otvorenih pitanja te da tek treba vidjeti tko je kumovao povlačenju.
»Ispalo je da sam ja naredio povlačenje, a ja sam naredio da se ostane i da se brani«, rekao je Tuđman. Jednom drugom prigodom, na konferenciji za novinare nakon okončanja pregovora u Daytonu, Tuđman je rekao kako je doslovce naredio: »Bosanski Brod ne smije se ni po koju cijenu napustiti.«
Je li nakon njegove izjave da tek treba vidjeti tko je kumovao povlačenju hrvatskih snaga provedene neka istraga i, ako jest, kakvi su njeni rezultati, javnosti nije poznato. Predsjednik Tuđman u nekim kasnijim istupima govorio da su srpske snage oko posavskog koridora bile prejake, te je Posavinu bilo nemoguće zadržati, što bi, prema logici stvari, trebalo značiti da je raspolaže nekim novim saznanjima, ali je vrlo čudno da ona, ako doista postoje, nisu stavljana javnosti na uvid.
U ožujku ove godine, u trenutku kada je aktualna bila priča o lažnim invalidima iz Domovinskog rata, tražeći da se generale ne blati po medijima, general Janko Bobetko je, podsjetio da je i general Stipetić, sadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, prošao svoj »križni put«, i to zbog događaja u Bosanskoj Posavini. »Nepravedno su ga optužili pripisavši mu odgovornost za pad Posavine, što je bilo potpuno netočno. Zbog takvih su ga optužaba stavili na stranu i šikanirali do te mjere da mi je kazao kako razmišlja o tome da napusti vojsku. Rekao sam mu da ću mu ugovoriti sastanak s Predsjednikom i neka se pripremi i napiše detaljan izvještaj o svim okolnostima. Taj izvještaj, u kojem je rasvijetljena enigma Posavine, i danas je u Predsjedničkim dvorima. Nakon toga promaknut je u general pukovnika, a nedavno, zasluženo, postavljen za načelnika Stožera«, izjavi je Bobetko u razgovoru za »Večernji list«. O kakvu je konkretno izvješću riječ, javnosti također nije poznato.
Prema Daytonskom sporazumu najveći dio Bosanske Posavine pripao je srpskom entitetu, a u sastavu Federacije BiH ostale su općine Orašje, koja se jedina tijekom rata uspjela obraniti, te Odžak, općina koju su 1992. srpske snage uspjele zauzeti, ali su je, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, prepustile Federaciji. Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Derventa i Modriča pripali su Republici Srpskoj, a na području predratne općine Brčko formiran je distrikt pod izravnom upravom središnjih državnih institucija. Neki od sudionika u pregovorima kasnije su tvrdili da su takvo »rješenje« za Bosansku Posavinu Tuđman i Milošević dogovorili ranije, prije pregovora u Daytonu.
Uspostavom takva stanja u Bosanskoj Posavini zadovoljni su mogli biti samo srpski predstavnici, koji su tako dobili koridor između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske, i koordinator daytonskih pregovora Richard Hoolbroke. Krešimir Zubak, koji je u to vrijeme obnašao dužnost predsjednika Federacije BiH, prijetio je da će napustiti pregovore ako Posavina pripadne Srbima, potom je, kada se to ipak dogodilo, odbio potpisati sporazum. Zubakovu najavu da će napusti pregovore u slučaju nepovoljna ishoda oko Bosanske Posavine Richard Holbrooke spominje u svojoj knjizi »To End the War«. »Moj prvi instinkt bio je da ga pustim da ode. Zubak nije donosio ništa osim nevolja u Daytonu«, zapisao je Holbrooke.
O nevoljama s kojima su se - i prije Daytona, a osobito nakon njega, tj. nakon spoznaje da su njihovi domovi ostali u RS - suočavali Hrvati i Bošnjaci protjerani iz Bosanske Posavine, u Daytonu je malo tko vodio računa. U Daytonu, gdje se razmišljalo o rješenjima koja će definitivno ugasiti balkanski ratni požar, o nacionalnim projektima i vlastitim diplomatskim karijerama, za takve detalje očigledno nije bilo mjesta na zelenom stolu.

Ivan Šabić

Bobetko: Tuđman nije žrtvovao Posavinu

Nakon mnogo interpretacija i spekulacija o padu Posavine u listopadu 1992. godine, što se čuju u medijima poslije objavljivanja navodna transkripta razgovora između predsjednika Tuđmana, ministra obrane Šuška i predsjednika HR Herceg- Bosne Bobana, taj je problem za Vjesnik komentirao i general Janko Bobetko koji je u to vrijeme bio načelnik Stožera HV-a.
General Bobetko, kao autentičan svjedok i sudionik tih zbivanja, tvrdi da nikako ne stoje tvrdnje o tome da je predsjednik Tuđman svjesno žrtvovao Posavinu kako bi mogao trgovati teritorijem.
Na naše pitanje je li se Posavina mogla vojno braniti, general Bobetko je odgovorio da još ne želi »ulaziti dublje u taj problem« jer se sve može vidjeti iz dokumenta, odnosno izvježća koje je general Petar Stipetić poslao predsjedniku Tuđmanu, a kojeg je sad Mesić naslijedio te ga može i objaviti. Nakon toga, ističe Bobetko, Stipetić je promaknut u čin general pukovnika, a sada pak u načelnika Glavnog stožera HV-a.
Komentirajući izjavu bivšeg ministra obrane i zapovjednika 137. brigade Pavla Miljavca da je Posavina pala zbog političara, Bobetko je kazao da ta njegova izjava podsjeća na narodnu izreku »dobro sam se udala, kako sam se nadala«. »Miljavac bi trebao odgovoriti na pitanje što je on radio i kako je obavljao svoje zadaće«, zaključio je Bobetko. (S.O.I.)

Gorinšek: Bosanska Posavina vojno se mogla obraniti

U vojnom smislu, Bosanska Posavina mogla se obraniti. No još 1991. godine bilo je indikacija da neće biti dopušteno vojno aktivnije djelovati na tom području, zbog političkih planova iza kojih je stajao bivši predsjednik Franjo Tuđman. To se u tada moglo samo naslućivati, a da je tomu zaista bilo tako, pokazuje stenogram razgovora Tuđmana, Šuška i Bobana, komentirao je u ponedjeljak za Vjesnik umirovljeni general Karl Gorinšek, koji je u vrijeme pada Bosanske Posavine zapovijedao obranom Slavonije.
Gorinšek kaže kako iz vlastita iskustva zna da hrvatsko vodstvo nije pokazalo nikakav interes za obranu Posavine. Prisjeća se da su mu stalno stizale zapovijedi da se ništa ne poduzima u vezi s obranom tog područja, te da se išlo s tezom kako Posavljani sami moraju shvatiti da se moraju iseliti u Hrvatsku, odnosno u Baranju, Kordun i Banovinu.
General Gorinšek napominje i kako su 1992. godine iz Slavonskog Broda u Posavinu poslana dva vojna bataljuna, no oni su za 24 sata bili povučeni. Sve to, kaže, frustriralo je vojne zapovjednike, jer su bili izloženi pritisku ljudi iz Posavine da se sve riješi oružjem, a s druge strane, svaka takva inicijativa je sprečavana iz Zagreba.
U Posavini su se ljudi, nastavlja Gorinšek, samoorganizirali i formirano je nekoliko brigada. Mi u Slavoniji bili smo u intenzivnu kontaktu s njima, jer su oni stalno tražili pomoć u ljudstvu i oružju. Bilo je očigledno da će Bosanska Posavina pasti ako ih ne podupremo. No unatoč našim nastojanjima, pokazalo se da radimo račun bez krčmara, jer su Tuđman i Šušak imali drukčije planove, kaže Gorinšek, napominjući kako je njihov cilj očito bio etnički čist teritorij, zbog čega je Bosanska Posavina morala biti žrtvovana, kaže Gorinšek. (B.B.)

Blog sa vijestima iz Posavine
POSAVINA TV
POSAVSKA TV
Obiteljski radio Valentino
Radio Brčko Distrikt
Radio Orašje
e-Posavina.com
TZ Županije Posavske
Katolička karizmatska zajednica "Dva srca"
ODŽAČKA POSAVINA – TRAVANJ, SVIBANJ 1945.
Bosanska Posavina, neobranjiv prostor ili roba namijenjena trgovanju?

Panika u Bosni zbog AIDSA-a: U Posavini se 100 osoba testira na HIV
BiH otvorena za GMO

Wikipedija o Posavini